Minerali i vitamini

Potrebe za mnogim mineralima povećane su tijekom trudnoće. Često uslijed malapsorpcije koja je posljedica bolesti ili neadekvatnog unosa hranjivih tvari te uslijed slabe informiranosti o prenatalnoj prehrani, dolazi do manjkavosti pojedinih minerala i vitamina što ima brojne negativne posljedice.

Kada se govori o negativnim posljedicama uslijed deficita mikronutrijenata, naglasak je na perinatalnoj smrtnosti, preranom porođaju te niskim porođajnim težinama ploda.

Potrebe za mikronutrijentima

KALCIJ

Kalcij je mineral koji je bitan za izgradnju čvrstih kostiju i zubi, te za normalnu cirkulaciju krvi i rad srca, te podražaje mišića i živaca. Ukoliko majka ne uzima dovoljno kalcija preko hrane, on će se crpiti iz njenih kostiju što u kasnijoj dobi može uzrokovati teži oblik osteoporoze, kao i brže kvarenje zubi. Nedostatak kalcija je vrlo rijedak u trudnoći, a obično se pojavljuje u slučajevima hipoparatiroidizma, ili u trudnica u kojih se javlja nepodnošljivost laktoze (mliječni šećer).

Potrebe za kalcijem su konstantne. Naime, prema starim preporukama (RDA 1989.g) preporuke za kalcijem u trudnoći bile su 1200 mg, no novija istraživanja potvrdila su da pravilnom prehranom majka može opskrbiti svoj organizam dostatnom količinom kalcija. Tako se danas koriste DRI (Dietary Reference Intakes) tablice iz 1997.g. u kojima se može vidjeti da je potreba za kalcijem u trudnoći 1000 mg/d kao i u žena od 19 do 50 godina.

Razlog tomu su hormonalne promjene u trudnoći. Naime, estrogen utječe na pojačanu apsorpciju kalcija tako da je u trudnoći prirodno povećano iskorištavanje tog minerala. Prije trudnoće apsorbira se oko 27%, a u 6. mjesecu trudnoće oko 54% kalcija dok se na kraju trudnoće apsorbira oko 42% kalcija. Smatra se da je to jedan od bioloških mehanizama kojim se nastoji kompenzirati gubitak kalcija do kojeg dolazi tijekom trudnoće. Dostatne količine vitamina D također su nužne su za dobru apsorpciju kalcija.

Postoje brojni faktori koji utječu na pravilnu apsorpciju kalcija.

Istina je da je kalcij nužan i za izgradnju bebinog kostura u trećem trimestru trudnoće kao i za kvalitetu majčinog mlijeka. No, bez obzira na to, dodatna suplementacija nije potrebna.

Prehrana je ključni čimbenik pri unosu kalcija jer ga tako organizam najbolje prihvaća i time postižemo ravnotežu u prehrani.

Ali treba pripaziti na sljedeće:

A) kava i čaj u većim količinama djeluju negativno na apsorpciju kalcija

B) pušenje je rizični čimbenik u koštanom metabolizmu

C) gazirana pića – sadrže velike količine fosfora i na taj način interferiraju s unosom kalcija (posebno su „opasni“ dijetalni oblici bez šećera jer utječu na ravnotežu kalcija i fosfora)

D) veće količine Natrija – uzrokuju pojačano izlučivanje kalcija putem bubrega

E) neki lijekovi (kortikosteroidi, antiepileptici, hormoni štitnjače..) utječu na slabljenje kostiju

F) hormonalni poremećaji utječu na apsorpciju kalcija

Najbolji izvori kalcija su mlijeko i mliječni proizvodi.

Trudnice vegetarijanke ili one kod kojih je prisutna nepodnošljivost laktoze (mliječnog šećera) dostatnu količinu kalcija mogu dobiti iz sezama, lješnjaka, kikirikija, badema, pistacija, oraha, morskih algi, kelja, peršina, brokule, kore limuna i naranče, grožđica, suhih smokvi i šljiva te ribe.

ŽELJEZO

Željezo je mineral koji je neophodan u prijenosu kisika putem krvi do svih stanica u organizmu, potpomaže rast, sprječava umor i sudjeluje u obrani organizma od stresa i infekcija. Upravo su to razlozi zbog kojega unos željeza tijekom trudnoće treba biti povećan do čak 27 mg dnevno.

Potrebe za željezom u trudnoći povećane su 100% i najizraženije su u drugom i trećem trimestru trudnoće. Naime, u prvom trimestru trudnoće nema potrebe za povećanim unosom željeza jer su fiziološki povećane potrebe kompenzirane izostankom menstruacije (RDA str.201.)

Fetus zadovoljava svoje potrebe na štetu majčinih zaliha pa nedovoljne zalihe u majčinom organizmu mogu uzrokovati povećanu smrtnost, prijevremeni porod, rađanje djece niske porođajne težine te općenito veći rizik za komplikacije. Glavni uzroci nedostatka željeza su neadekvatna prehrana što dovodi do premalih zaliha tog minerala. Najugroženije su trudnice lošeg socijalnog statusa te one sa višestrukim trudnoćama. Zato je željezo vrlo važan nutrijent za zdravlje majke i djeteta i smanjenje rizika od infekcija.

CINK

Cink je mineral koji je neophodan za iskorištenje vitamina A iz jetre, za stvaranje rezervi inzulina, sudjeluje u stvaranju kolagena i izuzetno je važan u metabolizmu proteina, ugljikohidrata i fosfora. Cink ubrzava zacijeljivanje rana te potiče vitalnost. Cink jača imunitet i pomaže regeneraciju kože i sluznica.

Potrebe za cinkom povećavaju se za cca. 44%. Uzrok manjkavosti je slaba bioraspoloživost ili visoke doze bakra (Cu) ili željeza (Fe) koji imaju kompetitivno djelovanje. Nedostatak cinka povezan je sa zaostatkom u rastu ploda, pobačajima, poremećajima intrauterinog rasta te preeklampsijom (povećani krvni tlak, zadržavanje vode u organizmu). Osim toga, deficit cinka utječe na imunološki odgovor organizma blokiranjem razvoja T-limfocita kao i njihove funkcije.

Mnogi sastojci hrane utječu na apsorpciju cinka. Mliječna kiselina i limunska kiselina pospješuju apsorpciju, dok je kofein, tanini i fitati ometaju.

Prirodni izvori cinka su rakovi, riba, žitarice, puretina, pivski kvasac, sir, grašak, sjemenke bundeve i suncokreta, mahunarke.

JOD

Štitnjača treba jod za pravilan rad i za izgradnju hormona koji pak reguliraju rast i razvoj djeteta. Tijekom trudnoće povećana je potreba za jodom. Nedovoljni unos joda jedan je od najraširenijih zdravstvenih problema u svijetu.

Neadekvatni unos joda ima za posljedicu pobačaj, kretenizam i mentalnu retardaciju novorođenčeta. Pojava nedostatka joda u prehrani je geografski specifična i najčešća je u krajevima gdje je tlo osiromašeno jodom pa je na taj način poremećen prehrambeni lanac.

Prirodni izvori joda su sardine, rakovi, školjke i bakalar. No, treba biti oprezan jer se sadržaj joda znatno smanjuje u procesu pripreme hrane. Pečenjem se gubi 23% joda, a kuhanjem 58%.

Apsorpcija joda ovisi o sastojcima hrane koju jedemo. Tako na primjer kupus, cvjetača i kelj ometaju apsorpciju joda.

Najbolji izvori joda u hrani su jodirana sol, crveni luk, morski plodovi te povrće koje raste na zemljištu bogatom jodom.

MAGNEZIJ

Neophodan je za rast, formiranje kosti, proteina, masti i nukleinskih kiselina. Važan je aktivator mnogih enzima koji sudjeluju u metabolizmu. Pomaže kod prevelikog lučenja želučane kiseline i opstipacije. Sudjeluje u stvaranju energije, u procesima koagulacije i transportu glukoze u stanicu. Prijeko je potreban za metabolizam kalcija, fosfora, natrija, kalija i vitamina C. Poznat je još i kao antistresni mineral. Nedostatak magnezija može izazvati grčeve, slabost, poremećaj rada srca, razdražljivost i glavobolju.

Masna hrana, pića bogata fosfatima (npr. Coca-Cola), pretjerana konzumacija soli i alkohola smanjuju iskoristivost magnezija u organizmu što može dovesti do njegova deficita.

Najbolji izvori magnezija u hrani su cjelovite žitarice, smokve, bademi, orasi, sjemenke, tamnozeleno povrće i banane.

Potrebe za vitaminima topivima u vodi

VITAMIN C

Tijekom trudnoće koncentracija vitamina C u serumu progresivno se smanjuje za cca. 50% najvećim dijelom zbog njegovog korištenja od strane fetusa, ali dijelom i zbog razrjeđivanja u organizmu uslijed povećanja volumena krvne plazme. Stoga u trudnoći treba prehranu nadopuniti sa 10 mg C vitamina više nego inače. Vitamin C pospješuje apsorpciju željeza, pa je dobro uz obrok ili uz suplement željeza jesti brokulu, zelenu papriku, kupus, jagode, sok od naranče ili grejpfruta.

TIAMIN (B1) I RIBOFLAVIN (B2)

Koncentracije ovih vitamina opadaju tijekom trudnoće. Potrebe za tiaminom su 12% veće u trudnoći dok je preporuka za riboflavin veća za 7% zbog pojačane sinteze majčinog i fetalnog tkiva. Deficit tiamina je vrlo rijedak no može biti prisutan ako je glavnina prehrane bazirana na poliranoj riži (bijela riža kojoj su odstranjeni vanjska ljuska, cjelokupni vanjski i unutarnji slojevi usplođa i cijela klica). Deficit riboflavina može se javiti kao rezultat pojačanih potreba fetusa za tim vitaminom, uslijed gubitka pri toplinskoj obradbi namirnica ili kao posljedica neadekvatnog unosa. Nedostatak utječe na imunološki odgovor organizma smanjujući djelotvornost antitijela i broj cirkulirajućih limfocita.

Suplementacija riboflavinom može poboljšati hematološki odgovor organizma na željezo.

NIACIN (B3)

Koncentracija B3 vitamina opada tijekom trudnoće kao rezultat fiziološke prilagodbe organizma na povećani volumen krvi ili kao rezultat povećanih potreba za aktivni transport kroz placentu. Potrebe za niacinom u trudnoći povećane su samo za 10%, jer postoji mogućnost sinteze derivata niacina iz aminokiseline triptofana pod utjecajem hormona estrogena, ali i kao rezultat pojačane potrebe za energijom. Deficit vitamina B3 rijetko je prisutan. FAO/WHO ne preporučuju dodatni unos tijekom trudnoće za razliku od IOM koji preporučuju suplementaciju kako bi se sa sigurnošću osigurale dostatne potrebe tijekom trudnoće.

Nedostatak B3 vitamina obično dolazi u kombinaciji sa nedostatkom nekoliko vitamina B kompleksa.

VITAMIN B6

Vitamin B6 sudjeluje u metabolizmu aminokiselina, esencijalnih masnih kiselina i željeza. S obzirom da su potrebe za proteinima povećane tijekom trudnoće, proprocionalno rastu i potrebe za B6 vitaminom. Nužan je, također, za ugradnju vitamina B12.

B6 vitamin ublažava jutarnje mučnine, ublažava suhoću usta, pomaže pri noćnom grčenju mišića i djeluje kao prirodan diuretik.

Najbolji prirodni izvori su pivski kvasac, pšenične klice, riba, kupus, integralna riža, jaja, zob, kikiriki i orasi.

FOLNA KISELINA

Folna kiselina je vitamin iz skupine B, a ključni je faktor u sintezi DNA, dakle u izgradnji svih novih stanica pa tako i stanica ploda (fetusa). Trudnoća od samoga početka zahtijeva dvostruko veću količinu folne kiseline zbog prevencije defekata na plodu (oštećenje središnjeg živčanog sustava, rascijepljena usnica i nepce, razni defekti na srcu, kralješnici, nogama i rukama ).

Žene koje planiraju trudnoću trebale bi već tada nadopuniti svoju prehranu folnom kiselinom, budući da se neuralna cijev fetusa razvija između 21. i 28. dana trudnoće.

O količini folne kiseline također ovisi i raspoloženje jer je direktno uključena u sintezu S-adenozil-L-metionina – oblik aminokiseline metionina koji je jedan od faktora koji sudjeluje u sintezi neurotransmitera, ali i komponenti vezivnog tkiva.

Folna kiselina bitna je i da bi se u organizmu iskoristio vitamin B12 koji igra važnu ulogu u sintezi novonastalog tkiva fetusa.

Dodatnim uzimanjem folne kiseline u trudnoći, preveniraju se neke od malformacija u još nerođenog djeteta: spina bifida (rascjep dijela kralježnice, posebice u slabinskom dijelu, koje dovodi do izlaska moždanih ovojnica, mozgovine i cerebrospinalne tekućine), te hidrocefalus (ometano otjecanje ili povećano stvaranje cerebrospinalnog likvora, što rezultira nakupljanjem tekućine u komorama mozga i uvjetuje porast promjera glave novorođenčeta, zvana «vodena glavica»).

Koncentracija folata tijekom trudnoće opada kao rezultat smanjene crijevne apsorpcije, neadekvatnog unosa ili povećanih potreba. Potrebe za folatom povećane su kako bi se spriječilo oštećenje neuralne cijevi ploda i omogućio normalan rast tkiva.

Folna kiselina je vrlo termolabilna i u velikoj mjeri se uništava preradom hrane.

Suplementacija folnom kiselinom je standardni postupak prenatalne skrbi i nema dokaza o toksičnosti osim u žena koje uzimaju antikonvulzike.

Istraživanja su pokazala da suplementacija prehrane folnom kiselinom u trudnoći smanjuje rizik za oštećenjem živčanog sustava za 65-70%.

U trudnoći se preporučuje nadopuna prehrane sa 400 mμ folne kiseline.

Najbolji prirodni izvori su tamnozeleno lisnato povrće, mrkva, marelice, avokado, grah.

Potrebe za vitaminima topivim u mastima

VITAMIN D

Vitamin D pomaže resorpciju kalcija iz crijeva i pri ugradnji iz krvi u stanice kostiju, a potrebna količina ovog vitamina dobiva se tijekom izlaganja suncu uz pravilnu prehranu. Tijekom trudnoće povećana je razina aktivnog oblika vitamina D (1,25 – dihidrokolekalciferol), a razina njegove inaktivne forma (25 – hidrokolekalciferol) se smanjuje. Potrebe za vitaminom D ovise o tome koliko je koža izložena sunčevoj svjetlosti. Nedostatak je vrlo rijedak, no u krajevima gdje je prisutan zabilježene su pojave poput nepravilnog razvoja zubi. Suplementacija vitaminom D nije potrebna tijekom trudnoće osim u rizičnim skupinama koje uključuju žene čije je izlaganje suncu limitirano zbog načina odijevanja ili one žene koje žive u sjevernim krajevima sa samo nekoliko sati dnevnog svjetla.

U velikim dozama vitamin D je štetan i za majku i za dijete, no količina koja bi dovela do hipervitaminoze nije poznata zbog individualne osjetljivosti na unos.

Bogati izvori vitamina D su: obogaćeno mlijeko, riba, riblje ulje, maslac, žumanjak jajeta.

VITAMIN E

Tijekom perioda gestacije, koncentracija vitamina E se povećava vjerojatno zbog stanja hiperlipidemije povezane sa trudnoćom. RDA za vitamin E nije utvrđena, no prema NRC (National Research Council) potreba za vitaminom E u trudnoći je povećana 25%.

Nedostatak vitamina E je rijedak osim ako je prisutan malapsorpcijski sindrom. Suplementacija vitaminom E nije potrebna jer prehrana u svom sastavu uključuje biljna ulja, voće i povrće koj mogu dati dostatnu količinu.

VITAMIN A

Brojna istraživanja potvrdila su štetno djelovanje prekomjernih doza vitamina A, posebice u razdoblju trudnoće. Deficit vitamina A je vrlo rijedak te nema indikacija za njegovom suplementacijom u trudnoći. Žene u zapadnoj hemisferi ne pate od nedostatka tog vitamina, a prehrana je dovoljno raznovrsna da se njome može organizam opskrbiti dostatnom količinom.

U prestižnom časopisu New England Journal of Medicine (Rothman, 1995.), objavljeno je istraživanje koje pokazalo da su doze A vitamina veće od 10000 IU tijekom trudnoće odgovorne za 1 od 57 slučajeva oštećenja ploda u SAD-u.

Zbog svih saznanja o negativnom djelovanju velikih doza vitamina A, trudnice bi trebale konzumirati samo beta karotene kojih ima u izobilju u namirnicama koje čine svakodnevnu prehranu.