Pčele, naši vrijedni pomagači – nezamjenjivi za naš život

Zašto su pčele važne
za sve nas

Zujanje pčela donosi život u naše vrtove, njihov med zaslađuje naše živote, njihov otrov se u medicini koristi protiv upala, svijeće napravljene od pčelinjeg voska donose svjetlo u tamnim večerima, a propolis je dobar za naš imunitet.

Te sitne životinje izuzetno su važne za nas ljude. One su svojom marljivošću nedvojbeno jedna od najvažnijih vrsta na svijetu. Njihov glavni zadatak je oprašivanje biljaka. Bez te besplatne usluge morali bismo se odreći skoro trećine hrane.

Pčele su glavna potpora našeg eko sistema. Više od 80% autohtonih cvjetnica ovise o njihovom oprašivanju. Bez tog unakrsnog oprašivanja većina biljaka ne bi imala plodove niti sjemenke. Cijeli naš krajolik, naša prehrana i budućnost biljnog i životinjskog svijeta bila bi ugrožena.

Pčele su nezamjenjive za biljni svijet. Opstanak pčela također ovisi o nektaru i peludi biljaka kojima se one hrane.
To je ciklus davanja i uzimanja. Samo nekoliko godina ranije polja i livade nudile su obilje raznovrsnog cvijeća. Polja žitarica sadržavala su i pregršt makova, različaka i mnogo drugog poljskog cvijeća. Livade su bile poput obojanih tepiha od cvijeća. Industrijalizacija poljoprivrede uništila je veliki dio ovog obilja.

Na konvencionalnim poljima kukuruza nedostaje organsko bilje. Danas su ta polja samo zelena ili žuta. Livade se intenzivno pretvaraju u pašnjake. Pčele zbog toga gladuju i kada ih pčelari ne bi hranili, u nekim regijama ne bi ni preživjele.

Primjenom pesticida kao što su insekticidi i herbicidi, pčele su ugrožene. One apsorbiraju te štetne tvari koje ih onda truju i dezorijentiraju, tako da ne nalaze više put do košnice i umiru. 

Sadnja genetski modificiranih biljaka također ima utjecaj na pčele. Biološka ravnoteža i prirodna raznolikost su sve više ugroženi. Pčele ne mogu razlikovati da li je neka biljka genetski modificirana ili ne. Tako insekti šire izmijenjeni pelud i kontaminiraju područja koja nisu genetski modificirana s agro-genetskom tehnologijom, jednostavno vršeći svoj prirodni životni zadatak.

Nadalje, opasnosti koje donosi globalizacija su bolesti, paraziti i virusi. Naše pčele ne raspoznaju ovaj fenomen i nemaju obrambene mehanizme protiv toga. Najpoznatiji primjer je Varroa-grinja iz Azije. Bez liječenja od strane pčelara sve pčelinje zajednice bi nestale.

HiPP podržava udruženje Mellifera e. V. , koje potiče ekološko očuvanje i zaštitu pčelinjih zajednica:

  • sadnjom pčelinjih livada
  • istraživanjem i usavršavanjem od Mellifera e.V.
  • uspostavljanje pčelinjih ruta

U košnici živi oko 40.000 pčela. U svakoj koloniji postoji samo jedna kraljica. Veća je od ostalih, prepoznajemo je po veličini tijela i kratkim krilima. Njezin jedini zadatak je da dnevno izleže do 2000 jajašaca i tako brine o populaciji pčelinje zajednice. Kraljica se pari samo jedanput u životu i to za vrijeme tzv. svadbenog leta. To može potrajati i nekoliko dana, za to vrijeme kraljica se pari s više trutova tj. muških pčela.

Najveći dio pčelinje kolonije čine radilice. Njihov životni vijek ovisi o tome koliko teško rade. Pčele koje rade ljeti ne žive toliko dugo kao one koje rade zimi. Radilice brinu o njezi i hrani za ličinke i kraljicu. Grade košnicu proizvodeći vosak za saće. Iz nektara rade med. Nakon tri tjedna pčele radilice postaju sposobne za let. Lete van iz košnice, skupljaju nektar, pelud i vodu i donose sve nazad u košnicu. U svakoj košnici također živi na tisuće muških pčela - trutova. Oni nemaju otrovni žalac i razvijaju se iz neoplođenih jajašaca. Njihova funkcija je da se pare s kraljicom. Pošto ne mogu sami brinuti o svojoj hrani, hrane ih i njeguju radilice. Umiru odmah nakon sezone parenja ili najkasnije zimi, a kad ponestane hrane bivaju izgurani iz košnice.

Pčele, bumbari i leptiri su nezamjenjivi. Kao oprašivači, osiguravaju raznolikost biljnog i životinjskog svijeta. Veza između vrijednog oprašivanja insekata i veličine uroda jasno je vidljiva u voćarstvu: bez oprašivanja cvijeta jabuke u proljeće od strane pčela i drugih insekata, u jesen ne bi bilo mnogo plodova. Čak i kod divljih biljaka, mnogo je primjera ovakvih međusobno ovisnih odnosa biljaka i insekata.  Da bi pčele i ostali insekti mogli preživjeti trebaju od ranog proljeća do kasne jeseni dovoljnu količinu hrane i prostora za življenje. Vrtlari imaju mnoge mogućnosti za osiguravanje staništa i hrane sitnim posjetiteljima svojih vrtova.

Kako pomoći pčelama:

  • Kupujte BIO proizvode
  • Kupujte lokalni med

1. U povrtnjaku

Svježe začinsko bilje nije samo ukusan sastojak za naša jela, već ga vole i insekti. Posadite ga; pčele i bumbari će uživati u začinskim biljkama kao što su kadulja, papar, bosiljak, menta, matičnjak, kopar, mažuran, timijan, ljupčac, vlasac. Također povrće kao što su luk, mrkva i poriluk iznenađujuće su lijepi kad im se dopusti da procvjetaju. Rubove svojeg povrtnjaka osvježite nevenom i boražinom.

2. U cvjetnjaku

Brojni grmovi, jednogodišnje i dvogodišnje ljetnice su izvor peluda i nektara. Za insekte je bitno da biljke nemaju tzv. “duple cvjetove”, zbog kojih im je teško doći do nektara. U proljeće su posebno prikladni cvjetovi biljaka lukovica (npr. visibaba, šafran, procjepak, narcisa). Pčelama su najzanimljivije biljke glavičastih cvatova (npr.zvjezdan, suncokret), dalije, crni sljez, žuti katanac. Pčele možete privući balkonskim lončanicama (npr. žuti katanac, zvončići, neven, slak). Umjesto pelargonije od koje insekti nemaju nikakve koristi, posadite gore navedeno cvijeće!

3. Stabla i grmovi u vašem vrtu

Stabla i grmovi koji cvatu u rano proljeće nude dobru hranu za insekte. Autohtone vrste osiguravaju voće i cvijeće. Najpogodnije su: stabla voćki, bobičasti grmovi, drijenovi, kalina, hudika, vrba, lijeska, žutika i divlja ruža bez “duplih cvjetova”.